Svi znamo da je more, odnosno morska voda slana. Znamo kad je jelo preslano, a nekim neukusnim jelima nedostaje upravo – sol.

Sol je neophodan dodatak jelima. Danas kad njome raspolažemo u izobilju teško je možemo doživjeti kao namirnicu koja je duboko utkana u povijest ljudske zajednice. A sol je od davnih vremena kad ju je čovjek otkrio bila iznimno vrijedna, tako da su zbog nje čak izbijali ratovi, a bila je jedna od prvih dobara kojima je čovjek trgovao. Sol je služila i kao sredstvo plaćanja kao što nam danas služi novac: rimski vojnici svoju su plaću dobivali – u soli, a postoje i zapisi iz kojih učimo da se nekad vrijednost soli uspoređivala sa zlatom.

Obilje soli kojom danas raspolažemo ne čini je više vrijednom u nekadašnjem smislu riječi, ali je ona u našem životu jako značajna. Ne možemo zamisliti kuhanje bez soli, a sol je ugrađena u brojne industrijske proizvode koje koristimo za jelo. U slučaju pretjerivanja s njezinom konzumacijom može biti i štetna pa zato trebamo biti umjereni, čak i izbjegavati hranu koja sadrži veliku količinu soli, primjerice neke grickalice. Zimi kada padne snijeg i stvara se led, krupna sol pomaže nam da ceste budu sigurnije, jednako tako i nogostupi.

Ono što je omogućilo da se sol iz dragocjenog praha kroz stoljeća pretvori u sveprisutnu i jeftinu stvar jesu i brojne solane, mjesta gdje se sol izdvaja iz morske vode prirodnim procesom njezinog isparavanja. Solane su vrlo prepoznatljive jer ih čine velika “polja” međusobno odvojenih plitkih bazena u kojima, na kraju procesa koji traje od proljeća do jeseni, ostaje sol, a njezino prikupljanje iz bazena naziva se “berba soli”.

U našoj zemlji postoje 3 velike solane: solana u Ninu, na otoku Pagu i u mjestu Ston, ujedno i jedna od najstarijih na području Europe. Povijest solana na našoj jadranskoj obali vezuje se uz doba Rimskog Carstva, kasnije su postale područja od posebnog interesa Mletačke Republike, a solana u Stonu postala je važna trgovinska vrijednost Dubrovačke Republike.

Mjesta na kojima su nastale i opstale stoljećima naše solane ispunjavala su posebne uvjete za proizvodnju soli: imala su odgovarajuću mikroklimu, brojne sunčane dane i stalno prisutne vjetrove. Jednako tako, i slanost mora morala je biti izražena. Tako je primjerice na području paške solane, iz 1m³ morske vode moguće izdvojiti oko 30 kg soli.

Riječi koje danas koristimo, u našem jeziku kao i u drugim jezicima, često su vezane uz ljudsku povijest. Tko je i engleska riječ za plaću – salary – dokaz vrijednosti soli u vrijeme Rimljana kad se plaća isplaćivala – u soli.