Ljudsko tijelo je čudesno u cijelosti. No, jedan organ, onaj koji nam omogućava da vidimo svijet oko sebe, zadivljuje svojim mogućnostima i složenošću.

Okruženi s brojnim tehnološkim pomagalima, od onih koji nam omogućavaju da vidimo sitne i oku nevidljive stvari (mikroskopi), do onih koje nam omogućavaju pogled u svemir prema površini zvijezda I planeta (teleskopi), savršenim objektivima fotoaparata i kamera, oko svojom univerzalnošću i prilagodljivošću da nam omogući vid u najranovrsnijim okolnostima, ostaje naš neprikosnoveni “alat” pomoću kojeg se snalazimo u svijetu i uživamo u njegovim ljepotama.

Je li vam se kada dogodilo da ste htjeli nešto lijepo što vidite snimiti fotoaparatom, ali da na slici nije nikako ispadalo onako lijepo kako je to izgledalo? Oko vidi drugačije od optičkih naprava koje je osmislio i konstruirao čovjek i koja našem vidu ukidaju ograničenja pa uz pomoć njih vidimo dalje, bliže i uvećano.

Priroda je osmislila i brojne načine zaštite ovog, tako nam važnog organa. Oči su prije svega zaštićene kostima lica koje ih okružuju jer se one nalaze u udubinama. Obrve iznad oka sprečavaju klizanje kapljica (znoja prije svega) u oči, trepavice sprečavaju ulazak sitnih čestica prašine, a tu su i suzice koje oko čiste ukoliko u njega ipak prodre neželjeni sadržaj i održavaju ga vlažnim. Znate li da dnevno trepnemo više od 10.000 puta, a ova nesvjesna radnja događa se upravo zbog potrebe vlaženja očiju.

Oko ima nevjerojatnu mogućnost brzog fokusiranja predmeta i omogućava kristalno čistu sliku i predmeta u blizini i udaljenih od nas kao i jasan pogled u daljinu – istovremeno. Pokušajte to napraviti s fotoaparatom ili kamerom, čak i onim najkvalitetnijima. Trebat će im vremena da izoštre sliku, ali samo na udaljenosti koju im zadamo. Crne točkice – zjenice oka, proširit će se u prostoru s manje svjetla, posebno noću tako da će gotovo prekriti šarenicu i na taj način omoućiti vid i u ekstremim uvjetima s malo svjetla.

Još je čudesnije ono što se događa u mozgu. Mozak prima iskrenute slike oba oka, ispravlja ih i spaja u tridimenzionalnu sliku stvarnosti, i to u trenutku u kojem gledamo u nešto.

Oči moramo štititi od jakog sunca i nikada ne gledati direktno u njega. Moramo paziti da ih ne ozlijedimo nekim predmetom ili da nam u njih ne ulazi neka druga tekućina osim vode.