Što najradije odijevate, koji je vaš omiljeni komad odjeće i obuće, rado bi znala Gita? Hlapić je pak siguran da vam je najdraža praktična odjeća i obuća u kojoj se dobro osjećate u vrtiću, školi, parkiću, u igri i učenju, kakvu i sam nosi.

A, znate li da se odjeća koju danas nosimo značajno razlikuje od odjeće koja se nosila kroz stoljeća – unazad?

Isprva je namjena odjeće bila da se čovjek zaštiti od hladnoće. U tu svrhu ljudi su izrađivali odjeću od krzna životinja. Ili pak od sunca, primjerice, halje beduina (pustinjskih nomada) u Africi.

Druga funkcija odjeće bila je zaštita ratnika u borbama, primjerice metalni oklopi srednjevjekovnih viteza, prsluci od žičanog tkanja, kacige i slično.

Ono iz čega je proistekla naša današnja odjeća je svakodnevna odjeća koju su ljudi nosili. Ona se mijenjala obzirom na to kako se mijenjao život, a svaki povijesni period obilježen je i modom u odijevanju – uvriježenom tipu odjeće koji se nosio.

Spomenimo samo neke, najupečatljivije: jednom su dvorske dame nosile krinoline, drugi puta dugačke uske haljine, a u novije vrijeme haljine do koljena, pa onda i mini suknje. Muškarci su pak nekada nosili toge (dugačke bijele haljine starih Rimljana), tajice, pa cipele s visokom petom, pa onda je došlo vrijeme muških perika, potom frakova, pa odijela, a onda majica i traperica.

U prošlosti je odjeća bila izrađena od prirodnih meterijala – pamuka, svile, lana i vune, a s razvojem industrije u prošlom stoljeću izumljena su umjetna, sintetična vlakna koja nisu tako ugodna i zdrava za nošenje, ali su jeftina i lako se održavaju.

Zanimljivo je da se u nekim zemljama nose određene boje u nekim prilikama, a da se u raznim zemljama istim povodom ne nose iste boje. Neke prilike, tradicija ili religija uvjetuju propisanu odjeću: u Škotskoj muškarci tradicionalno nose suknje, u poslovnom svijetu i na teniskim terenima postoje pravila odijevanja, vjenčanice su najčešće bijele, a za večernji izlazak na posebno mjesto žena će odjenuti – večernju haljinu.

Spomenimo još i da se u nekim zanimanjima ljudi odjećom štite prilikom obavljanja posla te iz tog razloga nose uniforme, prijerice dimnjačari, liječnici, djelatnici čistoće i dr. Za druga zanimanja, uniforma je znak pripadnosti, primjerice za policiju, svečenike, članove sportske momčadi.

I dok se gotovo pred kraj prošlog stoljeća odjeća još uvijek izrađivala (i) kod kuće ili krojača, sada se odjeća uglavnom kupuje u trgovinama jer je proizvodnja puno jeftinija.

Danas je sloboda u odijevanju veća nego ikada i svatko (posebice u privatnom životu) može nositi što želi i kako želi, složni su Hlapić i Gita. Ono što je bitno je da je odjeća na vama uvijek čista, odnosno da pojedine dijelove odjeće mijenjamo i peremo sukladno njihovoj namjeni i tome koliko se brzo prljaju nošenjem i korištenjem.