Znate li kako i gdje nastaju pahuljice, zašto snijeg nije uvijek isti i zašto škripi dok hodamo po njemu?

Snježne pahulje nastaju već u oblacima, ali one nisu najmanja čestica snijega već su to snježni kristalići koji se međusobno povezuju čineći pahuljice. Ako snijeg pada dok su temperature niže, manje se kristalića veže u pahuljice koje su onda sitnije. Ukoliko je temperatura nešto viša, pahuljice sadrže velik broj kristala, pa se tada kaže da snijeg pada – «u krpama».

Sitan, suhlji snijeg možemo zadržati na dlanu par trenutaka, dok će se velike, mokre, “krpaste” pahulje u dodiru s našom toplom rukom otopiti u trenutku.

Ovisno o tome kakve su snježne pahulje, i snijeg će na tlu biti mokriji ili škripav. Zašto škripi dok hodamo po njemu? Snježne pahuljice sastoje se od naizgled savršenih kristalića, koji se tokom padanja međusobno sudaraju, razbijaju i spajaju, a kada padnu na tlo između njih ostaju praznine ispunjene zrakom. Dok hodamo po netaknutom snijegu, ledeni kristalići se lome, a zrak izlazi iz međuprostora te nastaje tako nam ugodna škripa snijega.

A kako su kristalići snijega lijepi, možemo vidjeti pod mikroskopom. Svaki kristal ima šest međusobno istih krakova. Kakva je to ljepota!

Ne rade se ni grude niti snjegovići jednako dobro od svakog snijega, to svako dijete već dobro zna. «Mokri» snijeg bolje se oblikuje rukama u grude i lakše se od njega «valjaju» lopte za tijelo snjegovića.

A za simpatičnog snjegovića trebat će ti još mrkva, desetak tamnih kamenčića raznih veličina (za iscrtavanje usta, očiju i gumbića na kaputu) i modni dodaci prema želji: stari lonac, kapa ili šal.