Već prije nego što nastupe hladni zimski dani, mnoge životinje, “zimski spavači”, pronalaze sklonište za dugi, zimski san.

Najpoznatija životinja koja spava zimski san je medo, a čine to i jazavci, vjeverice, svisci, neke vrste šišmiša, puhovi, hrčci, ježevi i drugi. Svi se oni povlače iz aktivnosti tijekom zime jer im je tada teško pronaći potrebnu količinu hrane.

Tijekom zime, neki se od njih bude i izlaze kako bi ipak pronašli nešto za hranu ili se barem dohranili. Drugi koji su potrebnu zalihu nagomilali pod kožom, u naslagama, preživljavaju koristeći taj izvor energije te ne izlaze iz skloništa i po nekoliko mjeseci.

Tijela svih životinja – spavača u to se vrijeme nalaze u stanju mirovanja: pada im temperatura, usporava disanje i rad srca. To stanje zove se “hibernacija”.

U proljeće, kada zimski spavači izađu iz svojih skrovišta i protegnu se nakon dugotrajnog spavanja, bit će značajno mršaviji jer će tokom zime potrošiti sve nakupine koje su gomilali tokom ljeta.

A, čim priroda podari nove plodove, krenut će pojačano jesti i već tada se pripremati za iduću zimu.