Koliko vas zna “gledati na sat”? Koliko je sada sati? Koliko minuta? Znate li značenja izraza “pola 4”, “4 i kvarat”, “trifrtalja 4”, “4 i petnaest”, “3 i po”, “4 za kvarat”, “4 i po”, “kvarat do 4”, “4 i tri kvarti”…

Izraza je mnogo, otkriva nam Hlapić, ovisno o kraju Hrvatske u kojem živite, ali je za točno sporazumijevanje oko vremena najbolje naučiti književne izraze: “3 i 15”, “3 i 45”, “15 do 3”, “pola 3″…

No, čemu služi mjerenje vremena? Unutar jednog uobičajenog dana Hlapićevca – školarca, služi nam da bismo mogli sudjelovati u svakodnevici: na vrijeme ustati da bismo na vrijeme stigli u školu, da bi se znalo koliko traje školski sat i kad je vrijeme odmora, kada se ide kući, koliko ćemo vremena odvojiti za učenje, u koje vrijeme nas prijatelji čekaju u parku ili nam počinje trening ili sat stranog jezika, kad je vrijeme ručka, a kada večere, kad počinje omiljena emisija na televiziji i kada je vrijeme za spavanje.

Gledano šire, vrijeme nam služi da poredamo događaje iz prošlosti, sadašnjosti i one koje očekujemo u budućnosti.

Kad pričamo o vremenu najčešće spominjemo “sat” koji traje 60 minuta, a svaka minuta 60 sekundi. Sekunde su bitne u spotskim natjecanjima gdje o sekundama ili čak njezinim dijelovima ovise uspjesi, pobjede i medalje.

Jedan dan ima 24 sata, a mjesec 28, 29, 30 ili 31 dan. Godina traje 365 dana, a svake 4., prijestupna, kada veljača ima 29 dana, 366 dana. Period od 10 godina nazivamo desetljeće, od 100 godina – stoljeće, 1000 godina – tisućljeće ili “milenij”.

Danas svatko ima sat: ili na ruci ili se služi mobitelom ili računalom da bi znao koliko ima sati. Uobičajeno je da imamo i jedan veći, zidni ili stolni sat u svom domu.

I dok je sat danas svima dostupan predmet, u prošlosti nije bilo tako. Osobni satovi bili su posjed imućnijih ljudi i predmet želja djece. U prostorima smo nalazili satove s njihalom ili tzv. kukavicama, ptičicama koje su izlazile iz kućica u puni sat i češće i glasale se toliko puta koliko je bilo sati.

U još daljnjoj povijesti, ljudi su se služili pješčanim satovima koje je stalno trebalo okretati da bi pjesak curio iz jednog dijela posude na drugi i položajem sunca, tzv. sunčanim satom na kojem je duljina sjene štapa određivala doba dana.

Mjesec je, smatraju znanstvenici, bio osnovom kalendara još prije 6000 godina.

I dok neki smatraju da je gledanje svijeta, prošlosti i budućnosti kroz prizmu vremena način svojstven nama ljudima, drugi smatraju da je “vrijeme” svemirska kategorija.

Jedna od najzanimljivijih pojava vezana uz vrijeme na našoj planeti su vremenske zone: tako dok mi u Hrvatskoj spavamo, ljudi na drugim točkama planete se bude, ručaju, idu u školu. Najinteresantnije je to promatrati povezano s dočekom Nove Godine koja “stiže” prije u Australiju primjerice, potom u azijske zemlje, pa bliskoistočne, afričke, potom “dolazi” nama u Europu, pa tek kasnije “ide” prema Sjevernoj i Južnoj Americi, Kanadi…

Kako vama ide “gledanje na sat”?