Mnoge se odrasle osobe s nostalgijom sjećaju djetinjstva i nerijetko kažu kako je, “dok su bili mali sve bilo jednostavno, lijepo i bezbrižno”.

Iako život u odrasloj dobi nije moguće provoditi na način kako se on odvijao dok smo bili djeca, moguće je prizvati nazad neke osobine i ponašanja koje djetinjstvo čine vremenom kojem se rado vraćamo, ako ih osvijestimo i radimo na njihovom povratku.

Odrastanjem zaboravljamo i potiskujemo ono što smo kao djeca instiktivno znali i upražnjavali. Nismo više jako sigurni u sebe, manje smo hrabri, većina nas potisnula je kreativnost i rijetko joj se prepustimo da nas preuzme, ne smijemo se dovoljno, nismo dovoljno fizički aktivni, sve teže ostvarujemo prijateljstva i nedovoljno ih njegujemo, mnogi ne žele isticati kad ostvare nešto vrijedno pažnje i pohvale, teže se odlučujemo isprobati nešto novo, a mnoge male stvari prolaze mimo nas i ne uživamo u njima jer ih jednostavno – ne zamijećujemo.

Hlapić poziva naše male čitatelje da podsjete starije kako je biti dijete pa će i oni možda lakše ostvarivati trenutke čiste sreće. A odrasle, da otvore oči i uče od djece u svojoj blizini, otkrivajući ponovno dijete u sebi!