Početkom 20. stoljeća na brdu u blizini grada Krapine otkriveno je nalazište ostataka neandertalaca, praljudi koji su na ovom području živjeli u razdoblju koje nazivamo starije kameno doba ili paleolitik.

Neandertalci su bili lovci tako da su njihova tijela bila snažnija od naših, no bili su puno nižeg rasta od današnjih ljudi, tek oko 160 centimetara visine. Imali su krupniji nos, veće uši i jače izraženu čeljust i jače udove što sve govori o njihovom načinu života, borbi za preživljavanje u prirodi, potrebi da ulove divlju životinju da bi se prehranili, za što su im, osim snage trebala i razvijena osjetila.

Živjeli su u špiljama gdje su se sklanjali od divljih životinja koje su vrebale njih i od vremenskih neprilika. Nalazište ognjišta govori o tome kako je krapinski pračovjek poznavao vatru, a znao je izrađivati i alatke koje su mu pomagale u životu, posebno u lovu (šiljke, grebala, noževi, pile, svrdla…).

Odijevao se u krzno životinja koje su lovili za ishranu. U plemenu je postojala podjela poslova: muškarci su odlazili u lov, a žene su čuvale vatru, kuhale, brinule o djeci i prikupljale jestive plodove prirode.

Na istom su nalazištu pronađeni i ostaci nekih drevnih životinja poput špiljskog medvjeda, nosoroga i dabra.

Iskopine s krapinskog nalazišta pohranjene su u Muzeju evolucije u Krapini koji svakom posjetitelju ispriča zanimljivu priču o našem davnom pretku, krapinskom pračovjeku.