Svi znamo da su šišmiši jedini leteći sisavci. Iznimno su precizni letači, a u snalaženju u prostoru služe se tzv. eholokacijom: emitiraju zvuk i po njegovom povratnom odjeku kreću se prostorom. U stvari, uši im služe kao nama vid.

Šišmiši žive na svim kontinentima osim na Antartici i smatra se da danas postoji preko 1000 različitih vrsta. U Hrvatskoj živi 35 vrsta šišmiša, skoro svi tipovi koji žive na području našeg europskog prostora.

Najveći broj šišmiša aktivan je noću, dok se danju sklanjaju i spavaju viseći naglavačke. Taj položaj im omogućava da u slučaju opasnosti brzo pobjegnu samo otpuštajući nožice. Njihova ugroženost potaknuta je i time što tokom godine ženke imaju samo po 1 mlado. Šišmiši žive 20-30 godina.

Korisnost šišmiša za održavanje ekosustava je jako velika. Oni se hrane kukcima i na taj način utječu na ravnotežu njihove brojnosti. Jednako je značajna njihova funkcija u oprašivanju biljaka i širenju sjemenki. Kada ne bi bilo šišmiša, vjerojatno ne bismo jeli banane, datulje, smokve, breskve i mnoge druge ukusne plodove čije biljke se oprašuju upravo zaslugom šišmiša.

Širenje civilizacije i smanjenje površina pod šumama uništava njihova staništa i stoga već 20 godina traje program njihove zaštite na području Europe. Stručnjaci upozoravaju da je 12 vrsta šišmiša već izumrlo, a još 75 ih je ugroženo.